UMJETNIČKA KOLONIJA - DANILOVGRAD / 2012

Prošlo je četiri decenije od vremena osnivanja Umjetničke kolonije u Danilovgradu – urbanom središtu pitome bjelopavlićke ravnice. Za divno čudo, danas, davno zamišljeni danilovgradski umjetnički projekat, nesumnjivo se u Crnoj Gori pozicionirao kao ugledna internacionalna likovna manifestacija i unikatni reprezent savremene skulptorske djelatnosti druge polovine XX i početka XXI vijeka. Takav status, slobodno možemo reći, kulturološkog fenomena omogućila je upornost i kvalitetan rad kolektiva institucije, podrška lokalnih uprava, te entuzijazam i aktivnosti brojnih crnogorskih skulptora.
Teze o crnogorskoj skulpturi, kao relativno mladoj likovnoj disciplini, kvalitativno i kvantitativno podređenoj slikarstvu, lako se mogu negirati čak i najpovršnijom analizom domicilnog istorijsko – umjetničkog razvoja. Danilovgradska storija o crnogorskom skulptorskom bratstvu i njihovim inostranim gostima, nastavak je jedne grandiozne, duboko utemeljene tradicije koja se u kontinuitetu može pratiti od praistorije, preko antike i srednjeg vijeka pa do početka moderne. Carski portret Domicijana, arhitektonska plastika i nadgrobna skulptura Duklje i Municipijuma „S“, kotorski klesari preromanike i romanike, veličanstveni ciborijum katedrale Sv. Tripuna, barska klesarska radionica na čelu sa Mihom, skulptura portala patronalne crkve manastira Morače, duborez na ikonostasima i okovanim krstovima, metalni reljefi na djelima primijenjene umjetnosti, bokeljski relikvijari i skulptura baroknih oltara... – pojave i djela su ništa manje vrijedni i dragocjeni od arhitektonskih i slikarskih.
Među brojnim pozitivnim ocjenama o karakteru i aktivnostima danilovgradske institucije, čini se prikladnim apostrofirati činjenicu da su njeni projekti i realizacije bili presudni za obnovu velike skulptorske tradicije, reafirmaciju skulpture kao savremenog likovnog medija i inspiraciju u trnovitom artističkom putu nizu crnogorskih skulptora. U tom kontekstu, s obzirom na značaj i rezultate, logičnim postupkom možemo smatrati određivanje državnog statusa Umjetničke kolonije u Danilovgradu što bi podrazumijevalo stabilno budžetsko finansiranje i dopunu postojećih prostornih kapaciteta i galerijske opreme – kao državna institucija, ne treba sumnjati, danilovgradski umjetnički sistem služio bi na čast crnogorskoj kulturi.
U okviru višegodišnje prakse i 2012. godine, Umjetnička kolonija organizuje i realizuje izložbu crnogorske savremene skulpture. Rijetka je to prilika uvida i jednog od mogućih viđenja u strukturu aktuelne domaće skulptorske scene koja je na ovogodišnjoj smotri zastupljena sa impresivnim stvaralačkim skupom. Čine ga tridesetak umjetnika, raznih generacija, prepoznatljivih originalnih poetika od kojih određen broj karakteriše multimedijalnost. Među njima ima dobitnika niza stručnih nagrada i priznanja, te stvaralaca internacionalne reputacije. Usljed ograničenosti teksta kataloškog komentara praktično je nemoguće pojedinačno analizirati izložene radove no u smislu nekih najopštijih opservacija mogu se uočiti: heterogenost materijala i tehnika; tematska raznovrsnost; individualnost i visok umjetnički kvalitet personalnih poetika; korenspondiranje sa tokovima aktuelnih svjetskih umjetničkih praksa. U svakom slučaju imamo zadovoljstvo da se upoznamo sa kvalitetnim presjekom crnogorske skulptorske djelatnosti, takvog umjetničkog nivoa koji bi zadovoljio izlagačke kriterijume u bilo kom razvijenom svjetskom umjetničkom centru – još jedan bitan doprinos za pozicioniranje danilovgradske institucije kao državne ustanove visokog ranga.

Aleksandar Čilikov



CONTEMPORARY MONTENEGRIN SCULPTURE 2012
ART COLONY - DANILOVGRAD / 2012

It has been four decades since the Art Colony – urban center of the tame Bjelopavići plain, was established. Today, miraculously, long ago conceived art project in Danilovgrad, is undoubtedly positioned within Montenegro as a renowned International art manifestation and unique representative of contemporary sculptural activities in the second half of the twentieth and early twenty first century. We can safely say that such a status - of a cultural phenomenon - is made possible thanks to persistence and quality work of institutional staff, local government support and enthusiasm and activity of numerous Montenegrin sculptors.
Thesis of Montenegrin sculpture, as a relatively young art discipline, as qualitatively and quantitatively subordinated to painting, can be easily denied even by the most superficial analysis of indigenous historical – artistic development. Story of Danilovgrad about Montenegrin sculptural brotherhood and their foreign guests is a sequel of one grandiose, deeply grounded tradition which can be continually traced from prehistory through antiquity and the Middle Ages to early Modern. Imperial portrait of Domitian, architectural plastics and sepulchral sculptures of Doclea and Municipium „S“, stonemasons from Kotor from pre- Romanticism and Romanticism, majestic ciborium of the St. Tripun cathedral, Bar stone carving workshop led by Miho, portal sculpture of Morača Monastery Patronal Church, woodcarving on iconostasis and encased crosses, metal reliefs on the works of applied art, relics and sculpture of baroque altars of Boka Kotorska... – represent occurrences and actions no less valuable and precious than those architectural and painting.
Among the many positive remarks on the character and activities of institution from Danilovgrad, it seems appropriate to emphasize the fact that its projects and realizations were crucial for the reconstruction of the great sculptural tradition, reaffirmation of the sculpture as a contemporary art media and inspiration on the thorny artistic journey to a series of Montenegrin sculptors. In this context, given the significance and results, determination of the state status of Art Colony in Danilovgrad can be considered as a logical procedure, which would imply stable budgetary financing and supplement of the existing physical capacities and gallery equipment – no doubt, art system of Danilovgrad as a state institution would honor Montenegrin culture.
In the many years of practice and in 2012, the Art Colony has organized and realized the exhibition of contemporary Montenegrin sculpture. It is a rare opportunity to review and one of possible sightings into the current local sculpture scene, which was represented at this year’s festival with an impressive set of creative artists. It consists of thirty artists, of various generations, with distinguished original poetics whereof a certain part has multimedia features. There are several artists among them that were awarded by a series of professional awards and recognitions, and artists of international reputation as well. Due to limited text content of catalogue commentary it is practically impossible to individually analyze exhibited works but in terms of the most general observations we can distinguish: heterogeneity of materials and techniques; thematic diversity, individuality and high artistic quality of personal poetics; correspondence with the flow of current international art practices... In any case, we have the pleasure to be introduced to the quality section of Montenegrin sculptural activities, of such an artistic level that would meet the criteria for exhibiting in any developed international artistic center – which makes another valuable contribution to the positioning of Danilovgrad institution as the highly ranked state institution.

Aleksandar Čilikov